Zgrada za 32 obitelji

Zgrada je građena sredinom osamdesetih godina po tada važećim standardima, s prilično sramežljivom upotrebom toplinske izolacije.  Najizloženiji su bili stanovi na najgornjoj etaži, s obzirom da je toplinska izolacija prema tavanu značajno propala, da betonski okviri za prozore mansarde uopće nisu toplinski izolirani i da dolazi do procurijevanja na njima.

Projektom je predviđeno da svakako treba zamijeniti postojeći krovni pokrov pločama od azbest cementa, zbog njegovog dokazano štetnog utjecaja na zdravlje.  Također će se izvesti dodatna toplinska izolacija vanjskih zidova, te stropne ploče prema negrijanom podrumu, kao i tavanskom prostoru.  Kako je dio stanara već zamijenio svoju vanjsku stolariju novom, odlučeno je da će se zamijeniti vanjska stolarija samo u stubišnim prostorima.  Vanjska stolarija u stanovima zamijenit će tempom kojeg će odrediti svaki stanar za svoj prostor.

Izračunata je ušteda na energentima od oko 56%, te godišnje smanjenje emisije CO2 od oko 65 tona.